Blog

Tematski turizam I 6.STTV

El. pošta Štampa PDF

1
Tematski turizam

- 17.maj 2010., ponedeljak


STUDENTSKE

TEMATSKE

TURISTICKE

VESTI – 16.

STTV


Redakcija :

- studenti III godine TIMS-a, n o v i n a r i:

- Nataša Lukac

- Marko Španic

- Dragana Josin
i
- dr Nada I. Vidic

2

O STTV


Na vežbama

iz TEMATSKOG TURIZMA I,

pokrenuli smo aktivnosti neposrednog upoznavanja studenata

III godine studija TIMS-a, sa funkcionisanjem turistickog

sistema, preko sajtova medjunarodnih i domacih institucija i

njihovih mreža, exelent centara .

Deo naših saznanja,vam prenosimo u Studentskim Tematskim

Turistickim Vestima – STTV, koje smo, timski pokrenuli.

STTV izlaze, svakog–ponedeljka.

Redakcija se menja - kao i vesti !

Redakcija STTV

Iz sveta


Nataša Lukac


Nekoliko saveta za putovanje
Jevreji i pravila oblacenja

3

U kvartovima Izraela u kojima žive ortodoksni Jevreji,
morate da se potrudite da poštujete kodekse ponašanja.

Ponašajte se skromno, jer ponekad "haredi" (patrole

skromnosti) patroliraju kvartom! Žene ne smeju da nose

šortseve ili kratke suknje iznad kolena, kao ni kratke rukave.

Muškarci treba da nose šešire, duge rukave i nogavice, bez

obzira na vrucinu, a što je vrat pokriveniji, tim bolje.

Potrebno je biti tih i ljubazan i na ulici sa sobom nikako ne

nositi radio. Zgodno je i što više sakriti fotoaparat ili kameru

(slikajte što neprimetnije) i kretati se u malim grupama, da

ne licite na turiste. Ako je u pitanju šabat (od petka po

zalasku sunca do istog vremena i subotu), ukoliko niste veoma

vicni obicajima, izbegavajte posetu. Ako prekršite pravila,

verovatno ce vikati na vas, a tada odmah napustite kvart i

izbegnite sukobe.


Pravila oblacenja u Siriji i Libanu


Dve muslimanske zemlje u kojima se broj stranih turista iz

godine u godinu povecava su Sirija i Liban. Obe zemlje su
relativno liberalne za bliskoistocne pojmove, bile su deo

francuskog kolonijalnog carstva, usvojile su mnoge francuske
obicaje, imaju veliki broj hrišcana (narocito Liban), ili su
l

aicki postsocijalisticke, kao Sirija. Medutim, odredeni
"dress code" i tu postoji, kako za žene, tako i za muškarce.

Narocito se to odnosi na otkrivanje nogu. Naime, Libanci i
Sirijci vas nece kažnjavati ako nosite kupace kostime,

šortseve, bermude, kratke suknje ili trofrtaljke u javnosti.

Samo ce vas sažaljevati. Za njih je sportski šorts nešto
poput donjeg veša, i smatra se da se muškarac sam ponižava
4

ako ga nosi, pa mu se treba diskretno smejati. Slicna stvar
je i sa ženama: žene u kratkim suknjama, po mišljenju Arapa,
"ne poštuju sebe, pa kako onda da ih oni poštuju". Takve žene

se cesto susrecu sa neprijatnijim udvaranjem, "jer su se
same profilisale kao lake žene". Što duža suknja ili

pantalone, više (samo)poštovanja. Bermude nisu loša opcija, a
trofrtaljke su sasvim prihvatljive. No, najbolje su duge,

lanene pantalone i duge suknje. I prekriven dekolte, za žene.

(Ne)skidajte cipele prilikom ulaska u kucu
Skinete li na ulaznim vratima cipele, kada ulazite u kucu vaše

domacice u Londonu, gde ste pozvani na veceru sa
prijateljima, vaša domacica ce vas smatrati neuctivim.

Jednostavno, Britanci smatraju da na taj nacin izlažete

noseve prisutnih (potencijalno) neprijatnim mirisima svojih
carapa i nogu. Obrnuto, ukoliko cipele ostanu na vašim

nogama posle ulaska u kucu na Havajima, bilo gde na Pacifiku,
Koreji, Kini ili Tajlandu, smatrace da nemate poštovanja

prema kuci u koju ulazite. Ne samo da skidanje cipela pomaže
u održavanju higijene kuce, vec se smatra da su "duhovi

spoljnjeg sveta" ostali van kuce, sa cipelama, i da ste
simbolicki "ostavili spoljni svet iza sebe". Jednostavno,

ukoliko vidite na ulaznim vratima niz izuvenih cipela, skinite i
vi svoje. Ukoliko cipela nema, ostavite ih na nogama. Dok vas
eventualno ne opomenu.


Libijski dress code


Dress-code se razlikuje od zemlje do zemlje, a Libija je
5
veoma tradicionalisticka u svojoj suštini. Donedavno

zatvorena za strane turiste gotovo u potpunosti, ova
mediteranska zemlja je pocela lagano da se otvara prema

strancima, ali uz male ograde: moraju da poštuju domace
obicaje! Jedan od njih je i nošenje dugih rukava i dugih
nogavica na javnom mestu. Bez obzira na to koliko je toplo,

kratki rukavi i šortsevi, pa ni bermude, nisu preporucljivi, jer
se smatraju veoma lošim oblacenjem i vulgarnošcu. Svim
strancima se preporucuje da budu "pristojno pokriveni",

mada nismo obavešteni da li je neko i priveden zbog
"razgolicenosti". Ovo je sve važilo za muškarce. Naravno, za
žene je još strože. Uostalom, kažu domacini, ovo ima i

prakticni smisao: u protivnom bi vam ruke i noge brzo
izgorele. Lagana lanena košulja i iste takve pantalone
ostavljaju telu mogucnost da "diše" ali i da bude sacuvano od

pogubnog saharsko-mediteranskog sunca!


Govor tela


Naravno, razliciti delovi tela imaju razlicita znacenja širom
sveta, ali uvek važi jedno zgodno opšte pravilo: glava je
najsvetija, a noge su uvek prljave.

Bolje je koristiti desnu ruku nego levu. A što se tice ostalih
"pravila", evo još kojeg detalja. Znak pesnice nije baš

preporucljiv nigde u svetu, ali se udaranje dlanom o pesnicu

druge ruke u Maleziji i Indoneziji smatra vrlo uvredljivim
gestom, kojim pokazujete da biste nekog da prebijete.

Medutim, i sami možete biti prebijeni! Na Tajlandu se glava
smatra ekstremno svetim delom tela, tako da nikog, pa ni

svoju decu, nemojte da udarate po glavi, ili da tapkate nekog

Tajlandanina, jer sledi vrlo žucna rasprava. Na tajskom,
6


naravno. Koji uglavnom ne govorite, zar ne? U Bangladešu i
vecini muslimanskih zemalja stopala se smatraju groznim

prljavim delom tela i prikazivanje golih stopala, a posebno
okretanje donjeg dela stopala ka nekome (pazite se leti, u

ljuljaškama, na stolicama i tako dalje) smatra se užasno
nepristojnim, do granice fizickog sukoba!


I jos nekoliko saveta..


Veoma je nepristojno pokazivati Egipcaninu palac kao oznaku
da je "sve super". To je izrazito neprilicno. U tom slucaju je
cak veoma teško predvideti dalju sudbinu turiste u Egiptu i

nivo do koga ce nastradati! Još jedan neprilican gest je i
pokazivanje šipka u Japanu. Zašto? Tim gestom su japanske
prostitutke nekada pozivale svoje klijente. Jasno je šta ste

"pokušali da kažete" svojim gestom... Takode, nikada nemojte
mahati rukom Grku pri rastanku. Mislice da ga šaljete dalje

od sebe. Ako mu još pokažete i palac, a to u Grckoj znaci
"Zaveži!", lista grešaka ce se povecati... I poštovanje prema

vama nikako nece biti vece... Takode, vrlo je nezgodno pitati
Australijanca za pretke. Ovo je najgora solucija u zemlji gde

je svaki peti cukundeda bio kriminalac i smatra se jako
nepristojnim. A Australijanci su poznati kao prilicno preki. U

Izraelu je gotovo katastrofalno izgovarati rec "ala" glasno.
To obicno urade teroristi pre nego što se dignu u vazduh,

zajedno sa pola ulice, tako da se može ocekivati da onog
turistu koji je nesmotren policajci sruše na trotoar, i to vrlo

brzo. Razumljivo. Mnogo Rusa je veoma loše prošlo
pokušavajuci da dozove svoje družbenice koje se zovu Ala
(uobicajeno žensko ime), te ruski turisticki vodici
preporucuju da se osoba sa tim imenom radije pozove

7
mobilnim telefonom nego da je zovete glasno na ulicama Tel
Aviva. Veoma je neprilicno i doneti Italijanki cvece. U južnoj
Evropi, cvece se donosi na sahranu. Ovo zasigurno nece

impresionirati Italijanku koju želite da zavedete, ali ni vašu
domacicu, prema kojoj želite da budete "fini". Još nešto o

Egiptu. Tamo ne valja ne mahati i mlatarati rukama tokom
razgovora. Mislice da ste uobraženi i zatvoreni i naplatice
vam višestruko. Jaka gestikulacija i dodirivanje sagovornika

je znak da ste "prijatelji". Ne dodirujte žene, naravno, ni u

jednoj muslimanskoj zemlji. Poslednje upozorenje posebno se
tice Indije. Tamo nikako nije u redu pokazati prstom na bilo

šta. Ovo se smatra neverovatno strašnom pretnjom.
Pokazujte bradom na sve što želite da kupite, probate. Ko

zna koliko miliona božanstava ste uvredili u jednom trenutku,

tim svojim "arogantnim" uperenim prstom.
Evropljani, kada se opraštaju, mašu otvorenim dlanovima
levo-desno. Ništa logicnije? Univerzalno razumljivo? Nikako!

Amerikanac ce ovaj gest shvatiti kao "beži odavde"! Kada
govore "do videnja", Amerikanci nikako nece upotrebiti
pomenuti gest, vec ce se odluciti da mašu dlanovima tako što

ih drže paralelno sa zemljom i prste pomeraju gore-dole, kao
da lagano tapkaju nekog po glavi... Za Latinoamerikance, pak,
mahanje dlanom levo-desno "na evropski nacin" znaci ništa

manje do "što pre se gubi odavde!" Dakle, još je grublje i
nepristojnije. Gestovi mogu da budu i ekstravagantni. Na

primer, ako zabasate na Tibet, i neki lokalac vam isplazi
jezik, ne budite ogorceni! Ovo jednostavno znaci "ja nemam
ništa protiv tebe, budi spokojan!" No, nikako nemojte

primenjivati ovaj metod u Evropi: mogao bi vas stajati novca
za advokata, ili cak zdravlja. U Indiji, pomeranje kažiprsta
levo-desno znaci "ti si lažov!", dok ce u Španiji i Italiji


8


cinjenica da ste kažiprstom dodirnuli donji deo oka znaciti
da ste sagovorniku porucili "pazi!", "oprez!" Ako se nama
gest, pri kome se tri glavna prsta spoje, približe usnama i

poljube uz reski zvuk, onomatopeju poljupca, cini previše
ekspresivnim, tako nije u južnoj Evropi i Latinskoj Americi.

Tamo je to oznaka da je "sve u redu" i uobicajena je koliko i

klimanje glavom. Za kraj, odosmo na Andamanska ostrva.

Tamo se lokalci opraštaju od prijatelja tako što njegov dlan
prinesu svojim usnama i lagano duvaju na njega... Gest
"

kruga", koji se pravi spajanjem palca i kažiprsta u obliku
slova "O", ima dijametralno suprotna znacenja na raznim
mestima: u anglofonim zemljama ovo je gest odobravanja:
"Super je!", "OK!". Medutim, u Francuskoj, ovaj gesto

znacava recenicu "Ti si apsolutna nula!". U istoriji
nemackog sudstva postoji jedan precendentni slucaj, koji
najbolje opisuje svu zbrku koju ovaj gest pravi. Naime, neki
vozac koji je prolazio pored saobracajca, pokazao mu je

pomenuti gest. Policajac, poreklom Grk sa Kipra, shvatio je
da mu je vozac porucio da ga smatra muškarcem
netradicionalnog seksualnog usmerenja, te je prijavio vozaca

sudiji. Sudija je, posle ispitivanja psihologa i kulturologa,
zakljucio da se u Nemackoj ovaj znak može shvatiti na razne
nacine, u zavisnosti od toga odakle ste rodom, te je vozac

osloboden. Japanci se, kao što znamo, klanjaju jedni drugima,
i to tako što onaj ko se više pokloni, više uvažava sagovornika.
Takode, Japanci poštuju cudan kodeks po kome onaj ko je na
višem položaju najglasnije prica, i to se smatra bontonom,
dok se onaj najjadniji i najsiromašniji u lokalu "skriva u mišju

rupu"... Laponci se dodiruju nosevima u znak pozdrava i
poljupca, i to da ne bi "hladili usta" na veoma niskim
9

temperaturama, a ne zato što ne znaju šta je intima i cekaju
vas da ih naucite tome!
Ako ste mislili da krug formiran od palca i kažiprsta znaci

"Odlicno" u celom svetu, onda se varate: u Tunisu to znaci:
"Ubicu te", u Grckoj i na Kipru "Ti si muškarac

netradicionalne seksualne orijentacije", a u Francuskoj: "Ti
si apsolutna nula". Ne samo u Grckoj, Bugarskoj i u Pirotu,
klimanje glavom je "obrnuto" i u Indiji! I tamo "ne" znaci

"da" i obratno! U Napulju se "ne" izgovara tako što se glava
podigne naviše i namršti se! Podignut palac u SAD znaci "Ja

stopiram", a u Južnoj Americi "Sve je super". Ako tim istim
palcem mašemo iznad glave i pokazujemo iza leda, onda ce to
u SAD znaciti. "Stanite, pokvarila su mi se kola!", a u Grckoj

"Nosi se!". Hajde sada da zamislimo Amerikanca koji
signalizira da su mu se pokvarila kola na grckom putu!

Udaranje kažiprstom po glavi u vecini zemalja znaci: "Ti si
budala!", ali u Holandiji znaci "Mudro!". Ako taremo dva

kažiprsta jedan o drugi, to ce znaciti za nas "Ove dve stvari
ili dve osobe se dobro slažu", dok Japanac tim gestom
objašnjava da ima nerazrešiv problem.

Zato pripazite malo i informisite se pre puta o kulturi i
uopstenim pravilima zemlje u koju putujete.Srecan put!


Marko Španic


Porez na ružnocu!

Vlasnici hotela ciji nerenovirani objekti godinama ruže
turisticka mesta u Srbiji uskoro bi mogli da plate kaznu
od 2 miliona evra.

Ovaj takozvani porez na ružnocu vec godinama postoji u
drugim zemljama, a odnosi se na vlasnike nerenoviranih,
10

starih i zapuštenih objekata u turistickim centrima. Naplatu
kazne omogucice nedavno donet Pravilnik o kategorizaciji
turistickih mesta.

- Pravilnik treba da pomogne da se mesta razvrstaju i da se
tacno zna šta na kom mestu treba da se nalazi - kaže Goran

Petkovic, državni sekretar za turizam.
- Kada se bude odredilo koje su lokacije od primarnog

znacaja konacno ce doci i do operacionalizacije takse od dva
miliona evra. Na tim lokacijama ili više nece stajati ruina kao
sada ili ce vlasnik, koji voli da ima svoju ruinu, za to platiti 2
miliona evra.

Dakle, vlasnici ružnih hotela ili restorana na primarnim
lokacijama, kakve su, recimo, Beograd, Dunav, Arandelovac,
Vrnjacka Banja, Zlatibor, rimski arheološki lokalitet, morace

da izracunaju šta im se više isplati - da hotel renoviraju,
prodaju ili plate taksu.
-

Oni moraju da shvate da nije pristojno imati ruinu na mestu
od nacionalnog znacaja - kaže Petkovic.
- Sramotno je gledati da preko puta Carske palate u

Sirmijumu stoji ruina. Vecina vlasnika hotele je kupila po
niskoj ceni, pa ili neka ulože novac u renoviranje ili ih

preprodaju po pristojnoj ceni. Nemam ništa protiv da neko
zaradi na transakciji, ali ne može vecno da drži objekat i

ceka da postigne cenu koju je zamislio.

Prema novom Pravilniku razvrstace se turisticka mesta
prema kategorijama, a to ce se odredivati prema broju
turistickog prometa, stepenu izgradnje infrastrukture i

kvalitetu usluga. Kao i u drugim pravilnicima, i ovde ce sama

lokalna vlast moci da prema tabeli boduje svoj kraj i predloži
koja je kategorija.


Gde ide novac od takse?


11
Turisticku naknadu ce predlagati lokalna samouprava, a
trebalo bi da u najvecem delu ostane u opštinama i kod

hotelijera. Šta ako lokalna uprava naknadu ne bude koristila
u svrhu razvoja turizma?
- Tada cu dati podršku hotelijerima iz tih mesta koji budu

tražili od lokalnih vlasti da se ta sredstva troše namenski,
odnosno za turizam - kaže Petkovic.
- Nije poenta u "beogradizaciji", dase pare slivaju u budžet

Beograda, vec da se novac koristi za turisticku signalizaciju,
suvenire, da od toga žive ljudi iz tog kraja. Neka lokalne
zanatlije, primera radi, prave korpe za otpatke ili tezge za

suvenire koje ce se postaviti u tom mestu.

Marko Španic


Gde, kada i kome treba dati bakšiš


U Srbiji je davanje bakšiša normalna stvar - od desetak
odsto od racuna, pa do ogromnih svota koje najcešce zavise

od toga koliko je gost trezan. Medutim, pravila u vezi sa
cašcavanjem nisu svuda ista.

Bakšiš je rec turskog porekla, a predstavlja manju kolicinu
novca koja se daje konobarima, barmenima, taksistima,
nosacima, sobaricama... u znak zahvalnosti za kvalitetno
obavljenu uslugu.

U vecini zemalja se podrazumeva, ali se u nekim, najcešce

azijskim smatra uvredom. Na Tajvanu je, na primer, bakšiš
uracunat u krajnji racun i iznosi deset odsto.
I u Velikoj Britaniji je bakšiš uracunat, ali možete odbiti da

ga platite ukoliko niste zadovoljni uslugom.

12


U Kini bakšiše mogu da primaju samo zaposleni u velikim
hotelima. U Japanu se bakšiš smatra uvredom.

Ukoliko ne želie da vas gledaju popreko bakšiš nemojte
davati ni u obe Koreje, na Tajlandu, u Vijetnamu, Singapuru,
Maleziji, ali i na Novom Zelandu.

U zemljama u kojima se bakšiš podrazumeva, uglavnom bi
trebalo da bude od pet deset do 15 odsto od ukupnog racuna.
Taksistima se uglavnom ostavlja deset odsto, a nosacima od

jednog do tri evra, u zavisnosti od toga koliko su torbe
teške.

Ekskluzivne usluge i "razmaženi" prohtevi zaslužuju bogatiji
bakšiš.



Iz naše zemlje


Dragana Josin


Priznanje "Turisticko srce"...


Medunarodni centar za razvoj turizma i ugostiteljstva (SACEN)
dodelio je tradicionalno priznanje "Turisticko srce" Sloveniji, za
najbolju turisticku destinaciju jugoistocne Evrope u 2009. godini, a

za šampiona primorskog turizma proglašena je Grcka, dok je najbolje
turisticko mesto bio Beograd, saopšteno je u ponedeljak iz te
asocijacije.

13

Za šampiona primorskog turizma proglašena je Grcka
"Turisticko srce" za najboljeg u zdravstvenom turizmu pripalo je

Igalu, u zimskom turizmu Austriji, dok je licnost godine u
zdravstvenom turizmu direktor "Merkura" iz Vrnjacke banje dr

Dejan Stanojevic.


Najbolji restoran je "Catovica mlini" u Morinu - Boka Kotorska, a
najbolja manifestacija Rijecki karneval.


"Zlatna caša ugostiteljstva" pripala je Ohridu, dok je za
internacionalnog viteza kulinarstva proglašen Veljko Šoljaga, šef
kuhinje "Rivijera" u Petrovcu na moru.

Želimo vam samo dobre vesti !

Redakcija STVV 16.




 

Putovanje po Srbiji-pismo VI

El. pošta Štampa PDF

Pismo 6

Dan smo započeli posetom Užica i prisustvovanjem turističke prezentacije opštine. Dočekali su nas direktor Turističke organizacije regije Zapadna Srbija, Miroslav Rađen, gospodin Miroslav Ivanović, direktor Turističke organizacije, koji je izlagao prezentaciju turističke destinacije grada Užica. Prezentaciji je takođe prisustvovao i gospodin Drndarevic Saša, vlasnik poznatog etno parka "Terzićeva avlija".
Put smo nastavili ka Valjevu, u kome je planiran obilazak Narodnog muzeja.
Valjevo je poslednja destinacija našeg šestodnevnog putovanja po Srbiji, preciznije - Terenskih vežbi za studente II godine turizma.
Zadovoljni i umorni, u Novi Sad stižemo u večernjim satima.

Pozdrav
Studenti II godine TIMS,
P.S. Pismo je pisano iz autobusa.

 

Putovanje po Srbiji-pismo V

El. pošta Štampa PDF

Pismo 5

Dan planete zemlje, 22. april, proveli smo u prirodi. Naša prva stanica bio je Nacionalni park Tara. Domaćini su nas toplo i srdačno dočekali i pripremili za nas odličnu i iscrpnu prezentaciju.  Potom smo odpešačili do prirodnog rezervata, jedinstvenog staništa Pančićeve omorike na tresetu. Sledeća destinacija bila je Zaovinsko jezero, prava ekološka destinacija, jako dobro izolovana od ljudi i urbanizacije. Put smo nastavili duž reke Drine. Zaustavili smo se na veštačkom jezeru Perućac i negativno se iznenadili prizorom. Prava ekološka katastrofa! Jezero je prekriveno smećem, plastičnim bocama, komadima drveta i ostalim otpadom. Zbog svega toga planirana vožnja brodom je, nažalost, bila otkazana. Dan smo završili dobro osmišljenom i zanimljivom radionicom.

Pozdrav
Studenti II godine TIMS.
P.S. Pismo pišemo iz autobusa.

 

Putovanje po Srbiji-pismo IV

El. pošta Štampa PDF

Pismo 4

Loš doručak i dobro raspoloženje - kombinacija koja obećava! Naše terensko putovanje nastavili smo preko Kopaonika. Snazi i spretnosti studenata turizma pozavideli bi i sportisti - lako su i organizovano više puta uklanjali odronjeno kamenje ispred autobusa. Studentkinje su ih hrabrile i divile im se, uživajući u pahuljama koje su provejavale. Bila je to prava idila.
Stižemo u Studenicu, srpski srednjevekovni manastir, zadužbinu Nemanjića. Čas istorije i duhovnosti. Smeštena u predivnoj prirodi, prelepa i spokojna, dostojna UNESCO-ove zaštite.

Sledeća stanica - Mokra Gora i nezaobilazna Šarganska osmica. Nekima već viđeno, ali svima prijatno. Više od dva časa, koliko je vožnja trajala, terapije opuštanja. Zeleno, zeleno, zeleno...
Relaksirani i dobro raspoloženi dolazimo u Mećavnik, našu poslednju destinaciju za ovaj dan. Slušamo o kratkoj, i izuzetno poznatoj, istoriji mesta. Nastalo iz umetničkih pobuda Emira Kusturice, sa gotovo nestvarnim ulicama i kućama posvećenim poznatim ličnostima. Da li zbog opijenosti vazduhom ili već poznatih informacija, tek najjači utisak je ipak ostavila koplet lepinja.
Konačno odmor! Tara, hotel „Milošev konak“, kojim smo već na prvi pogled oduševljeni.

Do sutra, toplo vas pozdravljaju
studenti druge godine turizma.

 

Putovanje po Srbiji-pismo III

El. pošta Štampa PDF

Pismo 3

Treći dan obilaska i upoznavanja Srbije započeo je posetom Đavolje varoši. Mala varoš, a prepuna prirodnim fenomenima. Svakako dva najpoznatija, ali i najfascinantnija su zemljane figure i dva izvora jako kisele vode.
Nismo odoleli izazovu. Uz sav napor, upornost je pobedila - popeli smo se do krajnjeg cilja, zemljanih figura! Uživali smo u divnom pogledu i legendama koje nam je pričao vodič. Uverili smo se da je Đavolja varoš zaista svetski jedinstven i atraktivan lokalitet. Sasvim je opravdano što je bila u izboru za svetsko čudo!

Nakon čuda i legendi stigli smo u Prolom banju, smeštenu jugoistočno od Kuršumlije. Jednom rečju - banjsko i klimatsko lečilište. Nažalost, za turizam, trenutno, ne toliko atraktivna. Njeni najzadovoljniji i najzahvalniji posetioci su bolesnici. Od Uprave lečilišta saznajemo da postoje planovi za pokretanje velnes programa, i drugih sadržaja interesantnih turistima različitih profila.

Pre novog dana i novih izazova, valjalo je sumirati utiske. Odlično osmišljena i sprovedena radionica pokazala nam je kakva nam je percepcija, da li selektivno pamtimo i kakve kriterijume sprovodimo prilikom davanja suda o nekom lokalitetu. Bila je to kreativna i zanimljiva debata sa različitim stavovima u kojoj smo svi uživali, ali i puno toga naučili.

Pozdrav sa terenske turneje po Srbiji,
Studenti druge godine turizma.

 
Strana 1 od 6